NeViNaŠcE

Da bismo nekoga dolično voljeli, treba ga tako voljeti kao da će sutra umrijeti.

(Arapska)

KRADLJIVAC KEKSA

Jedna je žena, jedne noći, čekala u zračnoj luci,
Imala je još nekoliko slobodnih sati prije leta.
Potražila je knjigu u trgovini zračne luke,
Kupila je vrečicu keksa i našla si mjesto.

Zaokupljena knjigom ipak je vidjela
Da je čovjek kraj nje, potpuno ćelav,
Uzeo keks ili dva iz vrečice koja je stajala između njih,
Nije se obazirala, da izbjegne sukob.

Čitala je, jela kekse, i gledala na sat,
A hrabri kradljivac tamanio je njene kekse.
Postajala je sve ljuća kako su minute tekle,
Misleći: ''Da nisam toliko pristojna, iskopala bih mu oko.''

On bi uzeo keks svaki put kad i ona.
Kad je ostao samo jedan pitala se što će on učiniti.
S osmijehom na licu i nemirnim pogledom
Uzeo je posljednji keks i prepolovio ga.

Njoj je ponudio pola, dok je on pojeo drugu polovicu.
Uzela ga je i pomislila:'' O, Bože,
Ovaj čovjek ima petlje, ali je i sirov,
Zašto? Jer nije pokazao zahvalnost!''

Nije se mogla sjetiti kad je bila toliko ogorčena,
I s olakšanjem je primijetila da je najavljen njezin let.
Uzela je svoje stvari i pošla prema izlazu,
Ne htijući se osvrnuti na ''nezahvalna lopova''.

Ušla je u zrakoplov i utonula u svoje sjedište,
Posegnula je za knjigom, koju je gotovo pročitala.
Kad je došla do svoje prtljage, ostala je zapanjena.
Pred očima je ugledala svoju vrečicu keksa.

''Ako su moji ovdje,'' očajno je zakukala,
''onda su oni pripadali njemu i on ih je podijelio!''
Kasno za ispriku, bolno je shvatila, ona je bila sirova, nezahvalna, kradljivica!


Valeri Cox

Jezik ljubavi

Ako ne prosuđuješ i ne osuđuješ nijednog čovjeka, draže mi je nego da si sve svoje imanje i posjed podjelio siromasima...

Ako opraštaš svom neprijatelju, draže mi je nego da bos hodočastiš k Sv.Jakovu u Compostelu u Španjolskoj i na svakoj se milji bičuješ...

Ako kojem čovjeku štogod dobro ispripovjediš ili pročitaš iz Svetog pisma, draže mi je nego da 7 godina živiš samo o kruhu i vodi...

Ako poštuješ i najmanjeg čovjeka i ne uznosiš se nad njim, draže mi je nego da sagradiš most i sve ljude, koji preko njega prelaze, primaš na konačište...

Nepoznati autor

Padovi se tako popravljaju da im se nasmiješiš,oprostiš sebi i drugima i kreneš jos odlučnije naprijed!

Tomislav Ivančić

...JAKA ŽENA...

...Jaka žena je ona koja će se nakon što je bačena u ponor krvavim rukama uspeti uz liticu reći:“Ma nije mi ništa, preživjeću!“... Jaka žena je ona koja tješi druge u njihovom bolu dok niko ne čuje njene krike... Jaka žena je ona koja će ispoštovati druge u ...njihovoj tugi i umjeti da ih sasluša, dok ti isti njenu ne prepoznaju i ne slute kroz šta sve prolazi... Jaka žena je ona koja zbija šale i gromko se smije dok se sve u njoj ruši i vapi za pomoći... Jaka žena je ona koja vidi kroz tuđe laži i obmane, i mirno čeka trenutak izdaje i prevare, sudbinu-dželata... sama u svom srcu i duši, ne tražeći tuđe razumijevanje i pomoć... Da, jaka žena je ona koja živi od prošlosti, al’ ipak je čvrsta u sadašnjosti... Jaka žena je ona koja se raduje samo sjećanjima a ipak hrabro korača ka budućnosti... I vjerujte, jaka žena je ona koju je bol učinila najljepšom... Jaka žena je ona u čijim nozdravama je opori miris cigareta i sopstvene krvi, a koja ipak miriše na svježe ruže... Jaka žena je ona koja i dalje umije da se raduje zraku sunca u rano jutro...i orhideji u svom prozoru...i omiljenoj melodiji...iako je cijelu noć provela u košmarima i bunilu... Jaka žena je ona koja te nježno miluje svjom očima u kojima vrcaju suze od juče, prekjuče..od ko zna kad...a ti ih ne vidiš, samo ih naslućuješ...i ne usuđuješ se da je upitaš zbog čega su potekle... Da, jaka žena je ona čiju stamenost prepoznaješ, a nježnost osjećaš... Jaka žena je ona sa čijih se usana čuje najdražesnija muzika dok se iza zatvorenih vrata te iste krive u neizdržljivi i nezaustavljivi jecaj. Jaka žena je onaj čiji je dodir sačuvao svilu i pored svih grubosti koje je dotakla i koje su dotekle nju. Jaka žena je ona koja se oblači u najsvjetlije boje, dok se u sebi bori sa najtežim mrakom... Jaka žena je ona koja nije izgubila svoju ženstvenost i pored muških udaraca i borbi u kojima se morala boriti „muški“, Jaka žena je ona koja nije izgubila vjeru u ljubav i ljude...pošto su je iznevjerili oni u koje je uložila najviše vjere i ljubavi... Jaka žena je ona koja se, i pošto joj se desilo najgore, i dalje nada najboljem... Jaka žena je ona koja je umrla po ko zna koji put, i koja po ko zna koji put teži svome preporodu....i strpljivo čeka i čeka...da se njeni snovi ostvare.

(~ Tanja V. aka Requiem Za Snove ~)

Stekni unutarnji mir i tisuće oko tebe će se spasiti.

Serafim iz Sarova

Gledajte druge tako da mogu prepoznati svoju ljepotu: gledajte ih pronicavim pogledom kojemu ne izmiče ni unutarnja ni najbrižnije zastrta ljepota.
Poučavajte druge tako da mogu iskusiti svoju snagu: u svakome živi mudrost kojoj treba dati osobnost.
Govorite o drugima tako da dožive svoju vrijednost: bez svakoga od nas život bi bio oskudniji, Božja ljubav nedoreciva.
Prilazite drugima tako da ih možete usrećiti: pomognite im iskusiti da i oni mogu biti sreća drugima.
Živote drugih dotičite s mnogo poštovanja i obzirnosti: i ispod najotmjenijih haljina i najtvrđih oklopa nalaze se posve nježne rane koje je lako povrijediti, a uz njih i neutažene čežnje i prigušena plemenitost koje predano traže načine kako će se ispuniti i pridodati životu.
Nikoga ne ponizujte njegovim slabostima niti svojom obdarenošću: nitko ne odabire svoje slabosti niti svoju obdarenost. Samo međusobno se podupirući, moguće je kroz njih rasti.
Kada hoćete nahraniti gladna, nemojte mu hraniti samo tijelo: nasitite li komu dušu ljubavlju, ni tijelo mu neće oskudijevati.
Postojano svjedočite svoju vjeru Bogu: vjerovati Bogu ne znači prepustiti mu se, nego dopustiti mu da ide s vama zajedno.
Nemojte se zadovoljiti razboritošću: bez zanesenosti nije moguće ispuniti svoju ljudskost.
Kad god činite dobro, ne tražite da vam uzvrate zahvalnošću: budite zahvalni što vam je darovano činiti dobro. To je najdragocjeniji životni dar čovjeku.

/Stjepan Lice, "Poticaji"/

"Nakon nekog vremena uvidiš tanku crtu između držanja za ruke i vezanja za dušu. I naučiš da voljeti ne znači oslanjati se, a društvo ne znači sigurnost. I naučiš da poljupci nisu ugovori, a pokloni obećanja. I počneš prihvaćati svoje poraze uzdignute glave i otvorenih očiju, s ljupkosti odrasloga čovjeka, a ne tugom djeteta. I naučiš da sve putove moraš sagraditi danas jer je sutrašnje tlo suviše nesigurno za planiranje. Nakon nekog vremena naučiš da i sunce opeče ako mu se previše približiš. Stoga sadi svoj osobni vrt i uređuj svoju dušu, umjesto da čekaš da ti netko pokloni cvijeće. I naučiš da možeš mnogo toga pretrpjeti....Da si uistinu snažan. I da uistinu vrijediš."

Veronica A.Schoffst

"Ljudi žive sve dulje, ali ne i sretnije. Najprije rade da žive, a onda rade i zaboravljaju živjeti.

Još uvijek misle da je čovjekova sreća u ovome: puno imati, dobro jesti, dugo živjeti.

Usprotivi se tome!

Ti si više od svoje funkcije, više od posla, zvanja, rada.

Ti si prvenstveno čovjek da živiš, da se smiješ, da ljubiš, da budeš ´dobar čovjek´.

A to je zapravo jedino važno na ovome svijetu".

Bog je stvorio razmake između prstiju da bi jednog dana, kada se pojavi netko
tko je stvoren baš za vas, popunio tu prazninu držeći vas za ruku tijekom
cijelog života...